ORALNA HIRURGIJA

Oralna hirurgija je širok pojam za svaku operaciju koja se izvodi na vašim zubima, desnima, vilici ili okolnim oralnim i facijalnim strukturama.
Iako je jedan od naših glavnih ciljeva da što više sačuvamo vaše prirodne zube, ponekad su toliko oštećeni da ih je potrebno vaditi.
U Dental centru Vasilić oralne operacije obavljamo pod strogo kontrolisanim, sterilnim uslovima. Sve procedure su bezbolne, rade se u lokalnoj anesteziji i uzrokuju minimalnu traumu okolnog tkiva.
Vađenje zuba mora biti praćeno odgovarajućom negom i mirovanjem, što pomaže brzom i bezbednom zarastanju.

zub keramički

Ekstrakcije zuba (vađenje zuba)

Iako uvek radije čuvamo prirodne zube kad god je to moguće, ponekad druge metode restauracije - kao što su zubne plombe ili zubne krunice - nisu dovoljne. Ako je vaš zub teško oštećen nakon popravke, možda će biti potrebno uklanjanje. Među najčešćim razlozima za vađenje zuba su:

  • Teški karijes ( karijes ).
  • Slomljen zub.
  • Impactirani zub.
  • Zbijeni zubi.
  • Teška bolest desni.
  • Luksacija zuba ili druge povrede zuba.


Ovo su osnovna uputstva, kojih bismo se trebali pridržavati posle vađenja zuba:
Kada se završi vađenje zuba, stomatolog preko rane stavlja gazu preko koje pacijent zagrize. Nju je potrebno držati minimun 20 minuta da stane krvarenje i stvori se koagulum.
Zabrana ispiranja usta vodom ili drugim tečnostima. Kada se ispiraju usta, koagulum u rani se razlaže i izbacuje iz alveole koja ostaje prazna i suva. Kost ostaje nepokrivena i nezaštićena. Javljaju se jaki bolovi i stanje koje se naziva alveolitis. Zarastanje je usporeno.
Pošteda od fizičkih aktivnosti, tj. mirovanje narednih 24 sata. Iako se osećate dobro, nemojte vežbati ili fizički raditi.
Nemojte pušiti narednih 48 sati jer hemikalije iz dima mogu uticati na razlaganje koaguluma i iritirati kost. Sve to utiče na odloženo zarastanje rane.



Sa konzumiranjem hrane počnite posle prestanka dejstva anestezije. Moguće je da vam je dio usne i obraza utrnut i prilikom žvakanja se možete ugristi za taj predio, a da ne osetite. Ugriz prilikom žvakanja je vrlo snažan i uzrokuje rane na mekom tkivu koje su vrlo neprijatne.
Uzimajte lekove kako je stomatolog prepisao. Za rutinsko vađenje zuba ne dajemo antibiotike, nemojte nikad uzimati antibiotike na svoju ruku, postoje razne vrste ovih lekova i nisu svi podjednako efikasni protiv infekcija u regiji usta i zuba. lekovi protiv bolova ili analgetici se uzimaju po potrebi, a najčešće prepisivani su Brufen, Nimulid, Analgin…
Ukoliko bol ne prolazi pole 48 sati, pojavio se otok ili je počelo krvarenje, nemojte čekati već se javite stomatologu radi dalje terapije.
Posle vađenja zuba, alveola ostaje prazna i popunjava se krvlju koja koaguliše. Formiranje koaguluma predstavlja početak zarastanja rane i on predstavlja matriks u kome bujaju vezivna vlakna, sitni krvni sudovi, itd. Epitelne ćelije sa ivica alveole se razmnožavaju i tako se ivice rane približavaju. Posle otprilike godinu dana, kada bude završena osifikacija alveole, ona će izgubiti oko 50% visine koju je imala kada je zub bio u njoj. Atrofija vilične kosti počinje pole prvog vađenja i nastavlja se dalje kako pacijent vadi zube. Do skoro ovaj proces je bilo nemoguće zaustaviti, ali danas, upotrebom veštačke kosti, moguće je sprečiti atrofiju vilice i tako dobiti dobar estetski rezultat ili dovoljan volumen kosti za ugradnju implanta.

Hirurško vađenje zuba (komplikovana ekstrakcija zuba)

Hirurško vađenje zuba se odnosi na zube koji se ne vide u usnoj duplji, odnosno na zube koji još uvijek nisu nikli. Da bi mogao da vidi i izvadi zub, stomatolog mora da iseče i povuče desni. Kada stomatolog povuče desni dobija mogućnost da pristupi zubu.
Kod nas u stomatološkoj ordinaciji možete raditi hirurško vađenje zuba uz prethodno zakazivanje pregleda i konsultacije sa stomatologom. Pre nego što dođe do samog vađenja, stomatolog će vam zatražiti da odradite rendgenski snimak zuba kako bi znao na pravilan način da ga izvadi.
Obično su umnjaci ti zubi koji se vade hirurškim putem. Za njih uglavnom nema mesta u vilici i potrebno je izvaditi ih jer u suprotnom mogu da naprave probleme. Prilikom vađenja zuba hirurškim putem, pored sečenja i povlačenja desni nekada je potrebno i seći zub na više delova kako bi se lakše izvadio. Hirurško vađenje zuba vrši oralni hirurg. Prilikom hirurškog vađenja zuba pacijentu se daje lokalna anestezija.


Intervencija traje duže od običnog vađenja zuba i zato neki pacijenti ako zahtijevaju dobijaju i opštu anesteziju. U nekim slučajevima se pacijentu nakon vađenja umnjaka prepisuju antibiotici i lekovi protiv bolova. Nakon hirurškog vađenja zuba ne bi trebalo konzumirati hranu narednih šest do osam sati. Prilikom pranja zuba pažljivo ispirati da se ne bi oštetio čep koji se stvara na površini rane od zgrušane krvi. Krvarenje je moguće i narednog dana. Nakon hirurškog vađenja zuba se dešava da ta strana lica otekne pa se preporučuju hladne obloge prva dva dana. Obloge držati po 10 min sa pauzama od pola sata.
Ukoliko vam neki zub pravi problem, ne raste pravilno, obratite se našoj stomatološkoj ordinaciji gdje možete odraditi pregled i nakon toga hirurško ili obično vađenje zuba, ako je to potrebno. Cena hirurškog vađenja zuba je veća od vađenja običnog zuba. O cenama vađenja zuba i ostalih usluga možete se informisati pozivom na broj telefona koji vidite na sajtu.

Apikotomija i cistektomija

Apikotomia predstavlja hiruršku proceduru pri kojoj se uklanja patološki sadržaj iz kosti u regiji vrha korena zuba, zajedno sa vrhom korena. Cistektomia ili enukleacija ciste predstavlja odstranjenje cističnog sadržaja i same ciste.

Zbog čega nastaje upala periapikalnog predela oko vrha korena zuba?
Infekcija počinje sa karijesom. Kada karies dodje do pulpe (pulpa je splet nerava i krvnih sudova koji ishranjuju i inervišu zub), tada bakterije iz kariesa inficiraju zubnu pulpu i preko kanala korena zuba dospeju do periapikalnog predela t. do vilične kosti koja okružuje vrh korena zuba. Ta infekcija se obično naziva periapikalni proces ili granulom. Kada je njena veličina veća od 1cm u prečnuku, naziva se cistom.

Kada se upala korena zuba leči?
Koren zuba i njegov vrh je moguće lečiti konzervativnom metodom (lečenje kroz kanal zuba nehirurškom metodom). Ukoliko to nije moguće, ili se problem sa infekcijom ponavlja, neophodno je pristupiti apikotomiji. Pre same intervencije potrebno je uraditi rendgenski snimak. Uz savetovanje sa vašim stomatologom napravićete plan da li je lečenje zuba moguće ili će biti potrebna hiruška intervencija na korenu zuba.

Zašto je apikotomija važna?
Kao i kod većine zdravstvenih problema tako i kod zuba, mnoge tegobe se mogu sprečiti ili sanirati na vreme. Ukoliko se proces na korenu zuba uoči na vreme, moguće je sačuvati zub i koren dok proces još uvek nije u svojoj podmakloj fazi. Odlaganjem lečenja rizikujete da izgubite taj zub a neka istraživanja govore da infekcija i njen proces na korenu zuba mogu negativno da utiču i na udaljene organe, kao što su srce, bubrezi, zglobovi. Naša stomatološka ordinacija vam omogućava da blagovremeno otkrijete i rešite se potencijalnih problema.


Šta proces apikotomije podrazumeva?
Na samom početku dobićete lokalnu anesteziju, samim tim čitav proces će biti bezbolan. Stomatolog će vam najpre podignuti sluzokožu i napraviti mali rez u predelu vrha korena zuba. Posebnim instrumentima uklanja se kost koja je zahvaćena infekcijom i tom prilikom se skraćuje vrh korena zuba. Kanal korena zuba se mehanički obradi i očisti od infencije a zatim napuni materijalom koji sprečava ponovni razvoj infekcije. Na samom kraju pristupa se šivenju sluzokože. Čitava intervencija ne traje duže od 60 min.

Oporavak od apikotomije:
Nakon kontrole, ako je oporavak išao svojim prirodnim tokom bez komplikacija, stomatolog će vam nakon 7 dana ukloniti šavove. Prvog postoperativnog dana možete osećati umerene bolove koji se lako kupiraju analgetikom. Ukoliko prvgo dana dođe do krvarenja, nemojte da brinete. Usta nemojte ispirati, već samo ispljunite krv. Otok se normalno javlja posle intervencije i smanjuje se posle trećeg postoperativnog dana.

Daćemo vam par saveta kako biste izbegli ili umanjili te nelagodnosti:
Kada anestezija popusti uz savet sa vašim stomatologom možete uzimati preporučene analgetike tako ćete kupirati bolove.
Stavljajte hladne obloge sa spoljne strane obraza. Oblogu držite 20-ak minuta, a zatim napravite pauzu od 20 minuta pre nego što proces ponovite. Takođe preporučujemo da jedete sladoled kad dođete kući nakon intervencije. Na taj način ćete umanjiti pojavu otoka.
Zube perete normalno, samo nemojte jako ispirati usta već samo blago mućnite i ispljunite višak paste.
Hranite se normalno, samo nemojte jesti ništa jako vruće taj prvi dan. Mlako je dozvoljeno.
Ukoliko ste pušač, bilo bi dobro da ne pušite 24h (dežurni stomatolog N. Sad) nakon intervencije.

Hirurško vađenje impaktiranih umnjaka

Unjaci ili treći molari su zubi koji niču od 18.-25. godine života i zauzimaju poslednje mesto u zubnom nizu. Najčešći razlog izostanka nicanja umnjaka i impakcije je nedostatak prostora u zubnom luku, nepravilan položaj klice ili ograničen rast vilice.
Terapija neizniklih zuba zavisi od procene mogućnosti nicanja, starosti pacijenta, opšteg zdravstvenog stanja i prisutnih simptoma. Neiznikli zubi ne moraju pričinjavati smetnje, ali ukoliko su prisutne to su bolovi blagog do jakog intenziteta. Može biti prisutan otok u ustima, ali i spolja, otežano otvaranje usta, pa čak i opšti znaci infekcije (povećana telesna temperatura, malaksalost i sl.).
Umnjaci su takođe zubi koji veoma često nedostaju u denticiji odraslih osoba. Postoji i obašnjenje za to. Nekada su ljudi imali znatno veći broj zuba. Naše vilice su se kroz vekove menjale tako da danas mogu nedostajati poslednji zubi iz svoje grupe. Tako npr. iz grupe sekutića nedostaju često lateralni sekutići, iz grupe premolara drugi premolar a iz grupe molara treći molar – umnjak.
Usled nedostatka prostora umnjaci mogu biti impaktirani (ne iznikli zarobljeni u vilici) ili poluimpaktirani (poluiznikli) kada ostaju prekriveni u ustima mekim tkivom a delimično ispod i koštanim. U situaciji kada je umnjak poluimpaktiran veoma često dolazi do nastanka perikoronita odnosno upale jer hrana upada u prostor koji je prekriven mekim tkivom i tu biva zarobljena. Tegobe koje daje perikoronit su bol, otok a moguće je u komplikovanijim situacijama i ograničeno otvaranje zuba. Ovakva situacija zahteva i vađenje zuba i primenu antibiotske terapije.

Mnogi stomatolozi i kada umnjaci ne zadaju nikakve probleme skloni su da predlože vađenje umnjaka kako bi izbegli komplikacije u budućnosti. Na primer, cista koja se može razviti oko impaktiranog umnjaka može razoriti veliku površinu vilične kosti usled njenog rasta. Svojim rastom, koji može biti bez bilo kakvih simptoma koji bi naveli pacijenta da se javi stomatologu, može ugroziti više zuba kada su susedni zubi vitalno ugroženi ili ukoliko je izuzetno velika može dovesti i do patoloških preloma vilica. Sve su ovo komplikacije koje mi kao stomatolozi ne želimo da vidimo u našim stomatološkim ordinacijama.

Hiruško vađenje umnjaka se radi u lokalnoj anesteziji i bezbolno je. Vremenski se nikad ne zna koliko će trajati vađenje umnjaka jer zavisi od više faktora (polozaja zuba u kosti, broja i zakrivljenosti korenova, kvaliteta kosti itd.).
Kako bi postoperivni tok bio što bezbolniji i lakši u alveolu izvađenog umnjaka se može staviti PRF PREPARAT.


Komplikacije koje može da izazove impaktiran zub su sledeće:

  • Pericoronitis – infekcija: preko krune zuba se često nalazi deo mekog tkiva, između je prazan prostor gde se zadržava hrana što je pogodno za razmnožavanje bakterija. Taj deo gingive može da bude otečen i bolan, neprijatan zadah koji se često jvlja je zbog gnoja koji se cedi iz njega. Često se otok može proširiti i na obraz i limfne žlezde.
  • Karijes samog umnjaka ili susednog zuba sedmice
  • Resorpcija korena susednog zuba usled pritiska umnjaka i njegovog nepravilnog položaja
  • Teskoba i potiskivanje ostalih zuba napred indikovani za vađenje pre ortodontske terapije
  • Cista ili odontogeni tumor - može nastati ukoliko folikul koji se normalno nalazi oko svakog formiranog zuba u kosti cistično degeneriše i nastane cista ili tumor.


Uputstva posle vađenja umnjaka
Nakon 20 minuta izvadite gazu koju vam je hirurg dao da zagrizete
Hladite operisano područe spolja (hladne obloge držati 20 minuta, pa pauza 20 minuta i sve to ponavljati par sati).
Ranu ne treba ispirati vodom ili drugim rastvorima (nakon vađenja zuba u alveoli se formira koagulum koji ispiranjem može ispasti i zarastanje nakon toga može biti bolno i usporeno)
Izbegavati hranu dok traje anestezija jer postoji mogućnost da se pacijent ugrize za usnu ili obraz i da nastanu rane na sluzokoži. Savetuje se mekša ishrana, prvih 24h (dežurni stomatolog N. Sad) ne jesti i ne piti toplo. Preporučuje se sladoled.
Ne pušiti 48h nakon vađenja zuba jer nikotin i katran negativno deluju na formiranje koaguluma
Izbegavati preteranu fizičku aktivnost i treninge dva-tri dana
Blaga sukrvica je normalna pojava nakon vađenja umnjaka. U slučaju da se javi krvarenje iz rane stavite parče gaze ili dve kesice čaja i držite pola sata. Ako ne prođe, javite se svom oralnom hirurgu.
Analgetik se koristi po potrebi (Nimulid, Brufen, Analgin - isključivo preparati koji ne sadrže acetil-salicilnu kiselinu). Ukoliko se bol ne smanjuje posle 48h, javiti se svom hirurgu.
Antibiotici se uglavnom primenjuju nakon vađenja umnjaka (pacijentu se daju uputstva koji, koliko puta dnevno i koliko dugo)
Konci se uklanjaju posle 6-7 dana
Redovno održavanje oralne higijene (upotreba meke četkice za zube i polagani pokreti u predelu konaca)

Frenektomija

Frenulum je sluzokožni nabor koji povezuje usne, obraze i jezik sa viličnom kosti i koji može prouzrokovati estetske ili funkceonalne probleme. Kada je prerazvijen, frenulum može da ima negativne posledice po zdravlje zuba i desni. Prisustvo i lokalizacija frenuluma je obično genetski determinisana, mada se može pojaviti i kasnije u životu, npr. u sklopu progresivne sistemske skleroze (sklerodermije). Prisustvo brojnih frenuluma se može javiti i sklopu nekih naslednih sindroma.

Frenulektomija se najčešće vrši u saradnji sa ortodontom ili parodontologom. Prerazvijen frenulum gornje ili donje usne može prouzrokovati estetke probleme u vidu prevelikog razmaka između centralnih sekutića (dijastema), kao i do pojave povlačenja desni na centralnim sekutićima


U slučaju prerazvijenosti, jezični frenulum može prouzrokovati probleme u ishrani i govoru, pa se preporučuje njegovo uklanjanje. Obrazni frenulumi mogu takođe prouzrokovati pojavu recesija gingive ali i ometati nošenje mobilnih protetskih nadoknada. U određenim slučajevima (kada je frenulum gracilan i tanak) uklanjanje frenuluma se može izvesti primenom mekotkivnih lasera, kada se ne postavljaju hirurški šavovi, što omogućava lakši postoperativni oporavak. Kod izraženih, masivnih frenuluma to nije moguće izvesti pošto se uklanja kompletno fibrozno tkivo do kosti, uključujući i interdentalnu papilu. Defekt koji nastaje prilikom uklanjanja frenuluma, jednim delom se primarno ušiva, a jednim delom se ostavlja da sekundarno zaraste. Oporavak nakon frenulektomije je lagan i brz, a naročito kod dece kod kojih se ove intervencije najčešće i rade. U sklopu parodontalne hirurgije, uklanjanje frenuluma može se kombinovati i sa još nekim hirurškim procedurama, kao što su vestibuloplastika, SMAT, TVT, koronarno pomereni režanj, režanj od dve papile itd.

Plastika oroantralne komunikacije

Povreda gornjoviličnog sinusa
Povreda gornjoviličnog sinusa nastaje prilikom vađenja zuba u gornjoj vilici, uprkos preduzimanju mera predostrožnosti. Veličina i položaj sinusa mogu učiniti ovu komplikaciju neizbežnom. U nekim slučajevima, koren zuba gornje vilice proteže se u sinus, samo prekriven tankim slojem kosti ili sluzokože, zbog čega ekstrakcija dovodi do otvora između usne duplje i sinusa.


Nepravilna upotreba instrumenta takođe može dovesti do guranja dela korena u sinus. Lečenje komplikacija otvaranja sinusa varira, pri čemu se mali, neinficirani otvori mogu zatvoriti pritiskom, a veći zahtevaju hirurško zatvaranje.

Cirkumcizija - Operkulektomija

Operkulektomija je hirurški zahvat uklanjanja operkuluma, odnosno režnja desni koji delimično prekriva zub. Ova procedura se radi za lečenje perikoronitisa, stanja koje karakteriše bol i upala operkuluma. Perikoronitis se obično javlja kod mladih odraslih osoba, posebno kod onih čiji umnjak počinje da izbija.
Zubni operkulum je masa mekog tkiva koja se nalazi na delimično eruptiranom zubu. Najčešće se povezuje sa nižim umnjacima, mada se može videti i da pokriva trajne kutnjake i neke mlečne zube. Sasvim je očigledno kada zub počne da izbija i viri kroz tkivo desni. U normalnim okolnostima, tkivo desni se povlači dok zub nastavlja da izbija i pomera se u svoj pravilan položaj. Potpuno izbijeni zub više ne bi trebalo da ima režanj tkiva desni na površini za žvakanje.
U slučaju donjih umnjaka, obično ostaje malo ili nimalo prostora da zub u potpunosti izbije i izađe iz linije desni. Kao takav, operkulum iznad umnjaka se ne povlači u potpunosti i može trajno pokriti zahvaćeni zub. Prisustvo operkuluma ponekad uzrokuje probleme sa oralnim zdravljem. Postoji povećana šansa da se ugrize usko susedno tkivo obraza ili sam operkulum. Karijes je takođe još jedna mogućnost jer je prilično teško očistiti područje ispod desni. Ovo stanje se može razviti čak i ako se praktikuje odgovarajuća oralna higijena. Gornji kutnjaci takođe mogu da izazovu pritisak na donji par, uzrokujući bol. Ovo može uticati na kvalitet života pacijenta, jer jedenje postaje bolna aktivnost.


Operkulektomija je relativno jednostavna i sigurna procedura sa dobrim uspehom. Pacijenti obično postižu trenutno olakšanje od bola i nelagodnosti. Sprečava se i dalje nakupljanje plaka ili kamenca. Pacijenti će takođe lakše održavati ovo područje usta čistim. Ako zub nije pogođen, uklanjanje operkuluma će podstaći njegovo potpuno izbijanje.

Pacijentu se savetuje da miruje nekoliko dana nakon operacije i da se pridržava meke ishrane dok čeka da tkivo desni zaraste. Kontrolni pregled kod stomatologa je takođe obavezan kako bi se osiguralo da nije došlo do komplikacija i da su tkiva dobro zarastala.

Predprotetska hirurgija

Priprema usta pre postavljanja proteze se naziva preprotetska hirurgija.

Protetsku hirurgiju čine svi zahvati kojima se uklanjaju prepreke kod pacenata sa mobilnim protetskim nadoknadama, odnosno fiziološki i patološki procesi unutar usne šupljine. Ti zahvati mogu biti na mekim i koštanim tkivima, u zavisnosti od toga da li se radi o hiperplaziji (uvećanju) sluznice, visoko postavljenim frenulumima ili plikama koje ometaju nošenje mobilne proteze ili se radi o koštanim izbočenjima.

Možda će biti potrebno izvršiti jednu ili više od sledećih procedura da biste pripremili usta za protezu:

  • Izglađivanje i preoblikovanje kostiju
  • Uklanjanje viška kostiju
  • Smanjenje koštanog grebena
  • Uklanjanje viška tkiva desni
  • Izlaganje impaktiranih zuba

Sa vama ćemo razmotriti vaše posebne potrebe tokom vašeg sastanka.

Cilj je ukloniti nepravilnosti i dobiti povoljne uslove mekog i tvrdog tkiva. Najčešći zahvati pretprotetske hirurgije su: odstranjivanje hiperplastičnog tkiva, nivelacija alveolarnog grebena i frenulektomija, kao i produbljivanje vestibuluma.


Profundacija vestibuluma
Profundacija vestibuluma ili produbljivanje predvora usne šupljine je intervencija koja se obavlja kod pacenata sa plitkim vestibularnim sulkusom, što otežava nošenje proteze. Kod ovih pacenata pokretna sluznica je blizu vrha alveolarnog grebena, a najčešće je to posljedica njegove atrofije (smanjenje volumena). Ovim zahvatom se nastoji dobiti adekvatno ležište za bazu proteze, koje će osiguravati njenu retenciju i stabilnost u ustima pacijenta.

Oblikovanje alveolarnog grebena (augmentacija)
Oblikovanje alveolarnog grebena je oralno-hirurški zahvat koji je indiciran kod pacenata kod kojih je došlo do resorpcije kosti, što otežava ugradnju implanta. Da bi se povećao volumen kosti, radi se augmentacija, prirodnim ili veštačkim nadoknadama kosti. Moguće je koristiti autotransplantat – kost koja se uzima od istog pacijenta, sa drugog mesta vilice, kao što je brada ili ugao donje vilice. Isto tako koristi se i veštački graft, kost goveđeg porijekla.
Jedna od tehnika jeste split-ringe. To je postupak gdje se nakon aplikacije lokalne anestezije napravi rez po sredini alveolarnog grebena i kost odvaja posebnim Pieso instrumentom da bi se dobile dvije lamele. Samim time je dobijena i dovoljna širina potrebna za ugradnju implanta. U taj prostor se postavlja kost, veštačkog ili prirodnog porijekla, ako je potrebna. Rana se zašije, te je potrebno sačekati da prođe period do 6 meseci za ugradnju implanta, ako oni nisu bili ugrađeni imedijatno sa intervencijom augmentacije.

Gingivektomija - Gummy smile

„Gummy smile" predstavlja urođenu mukogingivalnu anomaliju, kod koje je pri osmehu izrazito vidljiva gingiva i deo mukoze iznad mukogingivalne linije (izrazito vidljive desni). Smatra se da vidljivost desni treba da bude oko 2mm iznad zuba. Izraženiju vidljivost desni u odnosu na zube, nazivamo gummy smile. Osobe koje imaju gummy smile često kriju svoj osmeh i pate od manjka samopouzdanja, uvereni da ne izgledaju lepo, čak i ako oralno zdravlje njihovih zuba govori suprotno.

”Gummy smile” ili vidljive desni gornjih zuba, umeju uticati na ljudsko samopouzdanje. Neznanje da je moguća uspešna korekcija “gummy smile”, utiče na povećan broj drugih nepotrebnih estetskih korekcija koje nekada ne umeju dati lepe rezultate. Lasersko korigovanje je jednostavno i uspešno, a na vama je samo da posle intervencije sa ponosom pokazujete osmeh.

Zašto nastaje gummy smile?
Do pojave ovog stanja može dovesti više faktora koji se odnose na desni, zube, usne i vilicu. Najčešći uzrok jeste prekomerni rast tkiva desni, koje tada prekrivaju veću površinu zubne gleđi zbog čega zubi deluju kraći nego što zapravo jesu. Ovo je genetski uslovljeno, a može ga pogoršati loša higijena ili upotreba određenih lekova. Ponekad način na koji rastu vaši zubi može rezultirati gummy smile-om, odnosno kada pojedini zubi ubrzano rastu i tkivo gingive prekriva krunicu, pa desni postaju izraženije. Iako se ovo razlikuje od osobe do osobe, studije pokazuju da je to nasledna osobina.
Takođe, prekomerni razvoj alveolarnog grebena, odnosno stanje kada kosti gornje vilice rastu duže nego što je njihova uobičajena dužina mogu dovesti do ove nepravilnosti. Još jedan od uzroka ove gummy smile-a kod pacenata može biti nesrazmerno kratka usna u odnosu na gornji alveolarni greben mogu dovesti do ove nepravilnosti. Tada prilikom pokretanja gornje usne, desni oko gornjih frontalnih zuba postaju uočljivije.


Kako se otklanja gummy smile?
Izbor terapijskog postupka zavisi od više faktora, prvenstveno od uzroka izrazito vidljivih desni. Nakon detaljnog pregleda i analize, stomatolog donosi odluku za koji će se tretman opredeliti.

U današnje vreme, postoje jednostavna i bezbolna rešenja za gummy smile, kao što su intervencije laserom. Kod manjih nepravilnosti primenjuje se terapija laserom. Pored izostanka bola, laser omogućava i izostanak ušivanja koje ume biti neprijatno. Samo ušivanje ne izaziva bol, već nelagodnost, ali i druge probleme posle hirurške intervencije. Razlog zašto laserska hirurgija potiskuje ušivanje je što laser kauterizacijom tkiva dovodi do trenutnog zgrušavanja krvi.
Još jedna od prednosti lasera je izostanak nelagodnog pritiska u desnima toku intervencije, što će vas dodatno opustiti. Samo zarastanje rane mnogo je brže i efikasnije, pa često nije potrebno korišćenje antibiotika koji sprečavaju da se rana inficira. Ova procedura je vrlo jednostavna i bezbolna. Izvodi se pod lokalnom anestezijom, a rezultati su odmah vidljivi. Stomatološka ordinacija Dental Plaza u svom vlasništvu ima diodni laser poslednje generacije jedne od vodećih firmi na globalnom nivou (BIOLASE-snage od 10w i talasne dužine od 940nm) zahvaljujući kome mnoge vaše probleme rešava bezbolno, brzo i na duge staze.

Ukoliko je potrebna veća korekcija, tada se može primeniti klasična hirurško – parodontološka metoda, odnosno proces kliničkog produžavanja krune. Neretko gummy smile prati dijastema, odnosno razmak izmedju zuba. U tom slučaju je osim rešavanja desni, potrebno otkloniti i razmak izmedju zuba pomoću kompozitnih zubnih faseta.
Savremene terapijske metode, u slučajevima kada je izazivač problema hipermobilna usna, tretmanom nastoje da se deluju na mišiće koji upravljaju usnom, kako bi se sprečilo njihovo preterano podizanje. U tom slučaju može se koristiti botox koji „parališe” mišiće na određeni period. Ova intervencija je kratka i jednostavna, ali njeni efekti traju nekoliko meseci.
Sve ove terapijske procedure se izvode u lokalnoj anesteziji, tako da su bezbolne za pacijenta.